IZVOR: Reliefweb
Već decenijama Avganistanci usled nesigurnosti beže iz svoje zemlje, čime otpočinju rizično putovanje u inostranstvo, gde traže azil. Kako raste zabrinutost o tome šta će se desiti nakon što se strane trupe povuku iz zemlje 2014.godine, tako sve više ljudi razmatra mogućnost da potraži svoju budućnost daleko od kuće. Avganistanci su svesni opasnosti, ali i koristi koje im taj put može doneti.
Veliki broj avganistanskih tražilaca azila pristiže u Indoneziju, hiljadama kilometara daleko od svog cilja - Australije, gde žele da započnu novi život. Prošle godine vlasti u Kanberi su objavile da je broj tražilaca azila porastao za trećinu, a najveća pojedinačna grupa bili su Avganistanci.
Mnogi od njih su mladi, obrazovani i imaju dosta radnog iskustva.
Jedan od takvih mladih Avganistanaca je Nadžibulah (Najibullah), koji je tražio da se njegov lik ne objavi.
"Želim da idem u Australiju. Tamo su moji prijatelji, školski drugovi, oni tamo rade sa skraćenim radnim vremenom, ali u isto vreme i studiraju", rekao je on.
Cena ovog putovanja može iznositi čak 20 000 dolara. Međutim, mnogi azilanti svake godine umru od gladi ili davljenja, jer putuju skriveni u nesigurnim čamcima.
"Uprkos opasnostima koje vrebaju na moru, kako se strane vojne trupe pripremaju za odlazak iz Avganistana, broj Avganistanaca koji napušta zemlju je u porastu", rekao je šef Interpola u avganistanskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, general Aminulah Amarhil (Aminullah Amarkhil).
"Ogroman broj Avganistanaca obavlja poslove vezane za međunarodne trupe, od 40 000 do 50 000 ljudi", rekao je Amarkhil. "Oni govore engleski i umeju da se služe računarom. Kada NATO napusti zemlju, ovi ljudi će ostati bez posla i ne samo to, već će za mnoge koji su radili pri vojnim ili nevladinim organizacijama biti opasno da ostanu u Avganistanu".
Pre tri meseca, 15-godišnji sin Mohameda Akrama - Jahja (Yahya) je otišao za Iran sa rođacima. Dečak je stigao do Turske i uspeo je da upiše školu Ujedinjenih nacija u Turskoj. Međutim, nakon toga je Akram primio telefonski poziv od sina - "On nije želeo da ostane u Turskoj i pohađa školu, već je rekao da je hteo da stigne do Turske samo kako bi mogao da nastavi put ka Evropi", rekao je Akram.
Sledeće noći je Akram poslednji put razgovarao sa sinom. Jahja je pozvao oca da se pozdrave i da mu kaže da se moli za njega. Akram je kasnije saznao da je brod na kome je bio njegov sin nestao, zajedno sa još 29 ljudi koji su bili na njemu. On još uvek ne zna šta se dogodilo, uprkos tome što plaća vladine istražitelje.
"Nema nikakvih rezulata. Sramota je za njih što ništa ne rade za nas... Šta ja da radim? Izgubio sam sina i potrošio sam sav novac da pronađem njegovo telo", rekao je Akram.
Akram i njegova porodica se bore da se pomire sa Jahjovom smrću. On je rekao da je jedina preostala želja njegove porodice da dobiju nazad telo njegovog sina.