POMOZI IZBEGLICAMA

Da li voliš da pomažeš drugima u nevolji? Želiš da pružiš podršku ljudima koji beže od rata i nasilja, a koji su se na svom putu našli u Srbiji? Želiš da slobodno vreme koje imaš provedeš radeći nešto korisno i za sebe i za druge?

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) poziva sve koji žele pruže direktnu podršku tražiocima azila i migrantima, doprinesu stvaranju tolerantnog i otvorenog društva i suzbijanju predrasuda i ksenofobije da se priključe mreži APC/CZA volontera.

Volonter može biti svako ko je punoletan, ima vremena i želje da pomogne ljudima u nevolji i nema predrasuda prema ljudima drugih nacija, vera ili rasa.

Ukoliko imaš želju da pomogneš i vremena da se aktivno uključiš u redovne aktivnosti Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kontaktiraj nas za više informacija.

OČEKUJEMO TE!

Zašto žene i deca kao ciljna grupa

Kako većina tražilaca azila dolazi iz patrijarhalnih sredina gde su uvek muškarci ti koji predstavljaju porodicu i donose bitne odluke a žene su uvek u senci, verujemo da su upravo žene i deca mikrogrupe koje treba osnažiti da se uključe u zdravstveni, obrazovni i socijalni kontekst lokalne zajednice.  To je proces koji traje ali smatramo da se osnaživanjem žena, uključivanjem u različite oblike neformalnog obrazovanja, radeći na podizanju njihovog samopouzdanja, podstičući ih da uspostave kontakt sa drugim ljudima, zapravo doprinosi razbijanju predrasuda o ulozi žene, o njenom potčinjenom položaju a svakako i razvoju motivacije za obrazovanjem i udruživanjem sa drugim ljudima. To je, dakle, proces koji traje i odražava se na promene u ulozi muškarca u porodici. Svakako da ne treba očekivati rapidnu i radikalnu promenu na ovom polju jer treba imati u vidu i fazu u kojoj je većina tražilaca azila u Srbiji – tranzit, jedan od koraka između zemlje porekla i željene destinacije.

Na samom početku reakcije i žena i muškaraca bile su različite. Bili su pomalo zbunjeni. Njima je objašnjeno šta radimo i o čemu govorimo sa njihvim suprugama. Kao voditeljski tim, trudili smo se da sve promene (vezane za pravila, trajanje, strukturu) budu postepene, uz stalna objašnjenja i konsultovanje učesnica. Često su muževi svraćali da pogledaju šta se dešava, o čemu je reč a neretko se dešavalo da upravo muževi pomognu ženama tokom staranja o maloj deci čuvajući ih dok su one na radionicama. Ovakvo ponašanje se može shvatiti i kao začetak promena u tradicionalnim porodičnim ulogama.

Na samom početku radioničarskog rada, tokom inicijalnog intervjuisanja žena, došli smo do podataka da nijedna žena koja je sa porodicom bila smeštena u azilnom centru nije bila u centru, u prodavnici, na pijaci, u kafiću. Sada je ta slika promenjena u velikoj meri, čak su i starije devojčice preuzele ulogu porodične kupovine. Vremenom smo u radionice uključile i devojke starije od 16 godina.
Deca su pak mikrogrupa preko koje se najlakše može doprinositi socijalnoj integraciji i uključivanju u lokalnu zajednicu. Ona rastu u različitim zemljama, različitim okolnostima, okružena su decom iz drugih zemalja i kultura, uče jezik jedni od drugih, prevazilaze barijere i obrasce ponašanja odraslih i bivaju spremniji da se uključe  u građansko društvo.

Vi ste ovde: Zašto žene i deca kao ciljna grupa