Country of Origin

Somalija - ljudska prava

Al Šabab: (engl: Al-Shabaab, arab: الشباب‎)

Al Šabab je militantna islamistička grupa, povezana sa Al Kaidom, koja se preuzela delove teritorije u Somaliji 2006. godine. Najviše su angažovani u borbi protiv snaga Prelazne savezne vlade Somalije (TFG) i pripadnika mirovne misije Afričke unije u Somaliji (African Union Mission in Somalia – AMISOM).
Al Šabab je prvobitno (tokom 2007.godine) bio mali ogranak ICU (Islamic Courts Union - Unija islamskih sudova) i kontrolisao je male delove teritorije južne i centralne Somalije. (videti istorijsko politički razvoj, strana 20 )

Međutim, kad je Al Šabab počeo u svoje redove da uključuje razne islamske frakcije i milicije, počeo je da se širi i uživa dozu popularnosti u Somaliji. Jedan od razloga za popularnost koju su uživali kod somalijskog naroda je činjenica da je Al Šabab uspostavio određeni nivo bezbednosti u centralnim i južnim delovima Somalije (uzimajući u obzir činjenicu da od 1991.godine Somalija nije imala uspostavljenu funkcionalnu centralnu Vladu). Međutim, njegovo tumačenje islamskog zakona postajalo je sve strožije i strožije.

To je postalo mnogo radikalnije kada je Al Šabab postao deo međunarodne islamske mreže. Al Šabab je od ranije počeo da se povezuje sa Al Kaidom i globalnom Džihad mrežom, a formalno se povezao sa Al Kaidom 09. februara 2012. godine.

Al Šabab je proglasio sebe za Vladu sa sopstvenom policijom, i uspostavio svoja ministarstva i administraciju. Od tada (2010.godine) pa do avgusta 2011. godine, Al Šabab je kontrolisao južnu i centralnu Somaliju i najveći deo Mogadiša.

Procenjuje se da Al Šabab ima nekoliko hiljada članova, uključujući i strane borce i savezničke milicije. Tačan broj nije poznat.

Pripadnici Al Šababa obezbeđuju javni red i mir uspešnije od Prelazne savezne vlade Somalije (TFG). Međutim, oni red i disciplinu obezbeđuju terorom, amputacijama, obezglavljivanjem. Takođe, u oblastima pod njihovom kontrolom (centralni i južni delovi Somalije) sprovodi se proizvoljno oporezivanje i prinudna regrutacija, kao i veoma strogo tumačenje islamskih zakona.

Metodi njihovog kažnjavanja obuhvataju javno ubijanje ljudi, kamenovanje do smrti, amputaciju i šibanje. I muškarcima i ženama je nametnuto strogo pravilo oblačenja. Žene moraju biti potpuno pokrivene u javnosti. A muškarcima je zabranjeno brijanje brade, a oni koji imaju "nepristojnu" frizuru, budu ošišani do glave.
Snage Al Šababa nastavljaju mučenje i protivpravno kažnjavanje onih koje optuže za špijunažu , tj. upućuju pretnje smrću ili ubijaju ljude za koje sumnjaju da rade ili su povezani sa TFG, ili kenijskim snagama, nazivajući ih "neprijateljima islama". Ljudi su ubijani zato što su od strane Al Šababa optuženi da su telefonirali sa Privremenom pralaznom vladom Somalije - TFG.
Stanovnici centralnih i južnih oblasti Somalije, koje kontrolišu pripadnici Al Šababa, su izloženi mučenju ili kažnjavaju ako se protive njihovoj interpretaciji islamskog prava.

Teroristički napadi Al Šababa su uglavnom napadi bombaša samoubica, nasumični napadi i ubistva. U 2011. godini eksremisti Al Šababa su spovodili napade bombašima samoubicama i aktiviranjem bombi postavljenih pored puta.

Al Šabab vrši proizvoljna i politički motivisana ubistva, ubijaju istaknute mirovne aktiviste, lidere zajednica i plemenske starešine, zbog njihovih pokušaja izgradnje mira.

Takođe, prisutne su i likvidacije vladinih funkcionera, novinara, humanitarnih radnika i viđenijih ljudi, od strane pripadnika Al Šababa.

Oni koji dezertiraju iz Al Šababovih redova izloženi su poteri, čak i van teritorije pod njihovom kontrolom (u Mogadišu, čak i u Puntlandu), i u riziku su da budu ubijeni od strane Al Šababa. Naročito su u opasnosti bivši pripadnici Al Šababove tajne službe – Aminiyat. Operacije koje vrše pripadnici Al Šababove tajne službe se državna špijunaža, sporovođenje kažnjavanja i mučenja, uključujući i ubijanja dezertera iz Al Šababovih redova. Takođe, oni su zaduženi za regrutovanje i obučavanje bombaša samoubica.

Prisutna je prinudna regrutacija odraslih muškaraca od strane Al Šababa. Naročito u izbegličkom kampu Dadaab u Keniji.

Žene:

Prinudni brakovi:

Prema odredbi novog Ustava Somalije iz 2012.godine, brak neće biti punovažan bez slobodnog pristanka i muškarca i žene.

Međutim, prinudni brakovi su rasprostranjeni problem, naročito u oblastima pod kontrolom Al Šababa (centralni i južni delovi Somalije). Mnoge devojke su prinuđene da se udaju za Al Šababove borce, (jer je tako manji rizik da će oni dezertirati) Al Šababove komandante, ili mnogo starije muškarce.

Ukoliko devojka ili njena porodica odbiju da se ona uda, devojka može biti ubijena
ili kamenovana do smrti od strane pripadnika Al Šababa. Takođe, u slučaju odbijanja, devojka se optužuje da nije muslimanka.

Takođe, naročito u ruralnim područjima Somalije, devojke se koriste kao porodični izvor prihoda, putem miraza koji njen budući muž treba da plati.

Ne postoje zvanični podaci o broju prinudnih brakova koji se zaključuju u Somaliji.

Diskriminacija:

Novim Ustavom Somalije iz 2012.godine se predviđa da žene moraju biti uključene u sve nacionalne institucije, na efikasan način, naročito u sve izborne i imenovane pozicije u sve tri grane vlasti. Međutim, u praksi žene u Somaliji izložene su značajnoj diskriminaciji i su slabo predstavljene u političkom životu Somalije. Iako Prelazna savezna vlada Somalije (TFG) predviđa da žene treba da čine 12% poslanika u Parlamentu Somalije , izveštaji navode da je tokom 2011.godine bilo samo od 5 do 8% žena poslanika.

Žene u Somaliji imaju ograničenu mogućnost da odlučuju o broju dece ili razmaku između trudnoća. Imaju jako mali pristup informacijama o kontracepciji.

Po novom Ustavu, abortus je protivan šerijatskom pravu i zabranjen je, osim u slučajevima nužde, naročito da bi se spasao život majke.

Poligamija je u Somaliji dozvoljena.

Po zakonu, devojke i žene mogu naslediti samo polovinu imovine, na koju njihova braća imaju pravo. Slično tome, onaj ko je proglašen krivim za ubistvo žene, po šerijatskom pravu i običajima, žrtvinoj porodici biće dužan da plati samo polovinu iznosa predviđenog za muškarca.

Žene čine zanemarljiv deo zaposlenih u javnom i privatnom sektoru, zbog slabog obrazovanja devojčica. Međutim, somalijske žene nisu disrimisane u pogledu vođenja biznisa, osim u oblastima koje kontroliše Al Šabab (većina oblasti u južnom i centralnom delu zemlje).

Žene koje žele da prođu kroz Al Šababov kontrolni punkt i uđu na teritoriju koju kontroliše Al Šabab, moraju se presvući u odeću koja je propisana njihovim pravilima. Odeća ne sme biti uz telo, niti jarkih boja, već crna ili tamna. Žene koje su primećene da nisu tako obučene, biće izložene bičevanju ili prebijanju od strane Al Šababovih vojnika. Ukoliko žena ispoštuje pravila oblačenja, neće imati problema da se slobodno kreće u oblastima pod kontolom Al Šababa.

U Parlamentu Puntlanda od 66 članova, tokom 2008. godine, dve žene su bile članovi. Po zakonu, svaki od pet regiona u Puntlandu treba da imenuje po jednu ženu u Parlament, ali samo su dva regiona to isputnila. Vlada Puntlanda od 18 članova, ima samo jednog ženskog člana, bez ijednog pripadnika manjina. Puntlandska izborna komisija broji 9 članova, od kojih je jedan žena. U Veću starešina Puntlanda nikada nijedan član nije bila žena.

Žene u faktički nezvisnoj teritoriji,Somalilendu, su napravile skroman napredak u javnom životu. Predsednik Somalilenda, Silanyo, je imao 2 žene za članove svog kabineta od 20 članova, 2010. godine. Postoje 2 žene u Predstavničkom domu Somalilenda, a jedna u Guurti, i žena je predsedavajuća u Komisiji za ljudska prava.

 

Seksualno i porodično nasilje:

Seksualno nasilje je u Somaliji veoma rasprostranjeno, usled bezakonja i nekažnjavanja počinioca. Nasilje nad ženama događa se u svim delovima zemlje, a naročito u oblastima pod kontrolom Al Šababa (centralni i južni delovi Somalije).

Žene koje žive u Mogadišu, takođe su izložene kršenju ljudskih prava, naročito seksualnom nasilju. Prijavljeno je seksualno nasilje nad ženama od strane pripadnika Misije Afričke unije u Somaliji (African Union Mission in Somalia AMISOM), kao i od strane pripadnika bezbednosnih snaga Prelazne savezne vlade Somalije (TFG). Većina silovanja u Mogadišu je počinjena od strane TFG vojnika.

Zakoni koji zabranjuju silovanje postoje u faktički nezavinim teritorijama Puntlandu i Somalilendu. Međutim, oni se skoro nikada ne sprovode.
Prema Krivičnom zakoniku Somalije, silovanje predstavlja zločin protiv morala, a ne zločin protiv pojedinca. Ne postoji zakon protiv silovanja u braku. Ni u jednom regionu Somalije ne postoji zakon o seksualnom uznemiravanju, iako je ono rasprostranjeno.

Vlasti Puntlanda, Somalilenda i oblasti pod kontrolom Vlade Somalije (videti strana 36.) povremeno procesuiraju slučajeve silovanja. Međutim u delovima zemlje gdje centralna vlast nema uspostavljenu kontrolu kao što su većina oblasti na jugu i u centralni delovi zemlje prijavljivanja slučajeva silovanja su jako retka.

U slučaju silovanja, iz te situacije se tradicionalno izlaz pronalazi kroz dogovor ili naknadu između članova porodice žrtve i počinioca, dok se žrtvin položaj ignoriše. Korišćenje tradicionalnih načina za rešavanje slučajeva nasilja nad ženama je rašireno u Somaliji, iako oni rezultiraju sa malo ili nimalo pravde za žrtvu.

Žene u kampovima za interno raseljena lica (internally displaced person - IPD kampovi) su naročito izložene seksualnom nasilju. Tačan broj ovih slučajeva je nepoznat, jer nedostaje baza podataka.

Žene u IDP kampovima u Mogadišu takođe su često žrtve silovanja.

Tokom 2011.godine su prijavljeni slučajevi silovanja IDP žena u Badbaadho kampu u blizini Mogadiša, od strane pripadnika Misije Afričke unije u Somaliji (African Union Mission in Somalia AMISOM), i pripadnika Prelazne savezne vlade Somalije (TFG).

Počinioci silovanja u Somaliji najčešće ne odgovaraju. Takođe, ovakvi slučajevi se retko prijavljuju zbog osećanja sramote. Žrtve silovanja često su i žigosane i naknadno izložene diskriminaciji zbog "nečistote".

Policija Somalije skoro nikada ne preduzima ništa protiv silovatelja. Žene žrtve silovanja najčešće se ne odlučuju da prijave zločin policiji, iz straha da će biti ubijene ukoliko napadač sazna za to.

U Somaliji su nedovoljno razvijeni mehanizami odgovornosti i nekažnjivost za nasilje nad ženama. Ne postoje odgovarajuće statistike i podaci vlasti Somalije o nasilju nad ženama.

Uobičajeno je da se žrtva primorava da se uda za počinioca silovanja.

U Somalilendu, faktički nezavisnoj državi, silovanje je kažnjivo zakonom, ali on se ne sprovodi, i zločini često prolaze nekažnjeni. U Somalilendu, u gradskim oblastima problem predstavljaju grupna silovanja, od strane muških bandi i studenata.

Porodično nasilje nad ženama takođe predstavlja ozbiljan i raširen problem u Somaliji. Ne postoji poseban zakon koji se bavi nasiljem u porodici.

Nasilje nad ženama je socijalno prihvatljiva pojava u Somaliji. Ukoliko muž bije svoju ženu samo rukama, to se smatra porodičnom stvari, koja se ne tiče policije. Mnoge žene u Somaliji ne trpe nasilje samo od svojih muževa, već i od njegove porodice. Ne postoji odgovarajuća statika o žrtvama porodičnog nasilja u Somaliji.

Somalija je i izvorna ali i krajnja zemlja za žene i decu koje su žrtve trgovine ljudima, za prisilan rad ili seksualnu eksploatacije. Trgovina ljudima se obavlja preko graničnih oblasti sa Etiopijom. Takođe, mnoge žene postaju žrtve trgovine ljudima od strane pirata, u pokušaju da pređu Crveno more.

 

Genitalno sakaćenje  (Female genital mutilation – FGM):

Prema odredbama novog Ustava Somalije iz 2012.godine, zabranjeno je obrezivanje devojčica, i smatra se surovim ponižavajućim postupkom i svodi se na mučenje.

Međutim, genitalno sakaćenje (female genital mutilation - FGM) se još uvek praktikuje i vrlo je rasprostranjeno u Somaliji. Genitalno sakaćenje je u Somaliji i ranije bilo ilegalno, ali se zakon nije sprovodio u praksi prvenstveno zbog nedostatka funkcionalne vlasti od 1991.godine.

Procenjuje se da je oko 98% žena u Somaliji podvrgnuto nekom obliku genitalnog sakaćenja. To su prvenstveno devojčice starosti od 4 do 11 godina.

Devojčice često podvrgavaju jednom od oblika FGM - infibulaciji (zašivanju spoljnih delova ženskog polnog organa, da bi se obezbedila njihova nevinost do braka).

Svi oblici genitalnog sakaćenja najčešće se obavljaju bez anestezije. Usled toga, prijavljeni su slučajevi da devojčice umiru od šoka i bola usled FGM-a, kao i usled infekcija ili obimnog gubitka krvi. Stopa smrtnosti žena usled komprikacija na porođaju (koje obuhvataju anemiju, FGM i/ili nedostatak medicinske nege) je izuzetno visoka i iznosi oko 1 200 žena na 100 000 živorođene dece.

U Somalilendu genitalno sakaćenje je po zakonu ilegalno, ali se praktikuje kod većine žena.

U Puntlandu postoji zakon koji zabranjuje infibulaciju ili "faraonsko" obrezivanje (pharaonic circimcision), ali dozboljava druge oblike genitalnog sakaćenja žena.

 

Deca:

Deca u Somaliji trpe užasne zloupotrebe, uključujući prisilne regrutacije, prisiljavanje na brak, silovanja, napade na škole. Odgovorni za često uživaju nekažnivost.

U Somaliji, dete je samo lice koje ima manje od 15 godina. Čim navrše 15 godina, deca su viđena kao sposobna da se udaju, bore itd. Ipak, prema novom Ustavu, pod detetom se računa osoba koja nije navršila 18 godina.

Takođe, prema novom Ustavu Somalije (2012.godine), dete ima pravo da bude zaštićeno od oružanih sukoba i da ne bude korišćeno u oružanim sukobima.

Zlostavljanja i silovanja dece predstavljaju ozbiljan problem u Somaliji. Ne postoje podaci o rasprostranjenosti ovog problema. Ne postoje vidljivi napori regionalnih Vlada da se bore sa ovom praksom.

Zakonski minimum za zaključenje braka je 15 godina. Međutim, u ruralnim delovima zemlje, roditelji udaju svoje ćerke i sa 12 godina. Ne postoji starosna granica za sporazumni seksualni odnos.

Dečija prostitucija je ilegalna u svim regionima Somalije. U delovima koje kontroliše Al Šabab (većina oblasti u juznim i centralnim delovima zemlje kazna za dečiju prostituciju je šibanje ili čak kamenovanje. Međutim, dečija pornografija u Somaliji nije izričito zabranjena.

Jedan od najrasprostranjenih problema je prinudna regrutacija dece od strane Al Šababa, od kojih su neka stara tek 8 godina. Dečaci se uglavnom šalju u borbe, dok se devojčice se prinudno regrutuju da bi čistile i kuvale za Al Šababove borce, ali i radi prisilne udaje za njih i silovanja.
Deca se od strane Al Šababa često regrutuju i odvode iz škole ili na putu do škole.

Deca uzrasta 12 godina i mlađa, u oblasti Galguduud, koja se nalazi u centralnoj Somaliji, su odvođeni u kuranske škole, u kojima su učeni samo o džihadu. U gradovima Kismayo, Baidoa i Marka, koje se takođe nalaze u centralnoj Somaliji, Al Šabab primorava dečake od 15 godina i starije da se bore. U suprotnom će biti pogubljeni.

Al Šabab regrutuje decu i u faktički nezavisnim oblastima, Puntlandu i Somalilendu. Takođe, sve strane u sukobu regrutuju decu u IDP i izbegličkim kampovima u Keniji, sa ciljem obuke za učešće u borbama.

Regrutovana deca u Al Šababovim kampovima prolaze naporne fizičke treninge, obuku za korišćenje oružja, religijsku obuku, fizička kažnjavanja i posmatraju kažnjavanje i sprovođenje kazni na drugoj deci.

Al Šabab u borbama koristi decu kao "živi štit". Takođe, koriste ih kao bombaše samoubice, za nošenje municije, vode ili hrane, kao i za prikupljanje obaveštajnih podataka i uklanjanje ubijenih i ranjenih vojnika. Deca se koriste i za postavljanje bombi i drugih eksplozivnih naprava.

Deca i njihovi roditelji ili nastavnici koji pokušaju da izbegnu regrutaciju ili koji pokušaju da pobegnu, bivaju izloženi pretnjama ili ubijeni od strane Al Šababa. Mada, ponekad se desi da roditelji i lideri zajednice uspešno pregovaraju sa vođama Al Šababa o puštanju dece.

Iako ne postoje informacije o tome da bezbednosne snage Somalije prinudno regrutuju decu, izveštaji potvrđuju prisustvo dece u nacionalnim bezbednostnim snagama i savezničkim milicijama. Često se oni sami prijavljuju da volontiraju u njihovim redovima.

Prelazna savezna vlada-TFG i njene bezbednosne snage ističu svoju spremnost da se spreči korišćenje dece vojnika. U januaru 2012. godine TFG je najavila primenu striktnih mera da bi se sprečila regrutacija i korišćenje dece kao vojnika. Ministar odbrane Hussein Arab Isse potpisao akcioni plan za okončanje regrutacije i korišćenja deca u redovima somalijskih nacionalnih oružanih snaga

Međutim, u praksi još uvek nije primećena primena konkretnih mera.

U Somaliji, usled bezbednosne nestabilnosti i nefunkcionisanja efikasne Vlade još od 1991.godine, ne postoji uspostavljeni sistem matičnih knjiga rođenih, tako da je teško utvrditi tačan uzrast regrutovane dece.

TFG snage ispituju decu koja su u vezi sa Al Šababom, koja su pobegla iz njihovih redova ili su uhvaćena i pritvaraju ih, neretko zajedno sa odraslima.
Položaj maloletnika u pritvorskim centrima u Somalilendu je zabrinjavajući.
Somalilendski zakon o sudskom postupku za maloletnike, koji uključuje osnivanje maloletničkih sudova, pretkrivične pritvorske centre i rehabilitacione centre, se ne sprovodi.

U Somaliji je raširen i problem dečijeg rada. Deca se zapošljavaju za rad sa stadima, u poljoprivredi i domaćinstvima. Takođe, deca sitne kamen u šljunak i rade kao prodavci cigareta i čaja na ulicama.

Nadležna ministrarstva postoje i Somaliji i u Somalilendu i Putlandu, međutim nijedno ministarstvo ne sprovodi zakon o zabrani dečijeg rada.

Somalija ima jednu od najnižih stopa upisa dece u školu na svetu.

Mnoga somalijska deca više ne idu ili nikada nisu ni išla u školu. Veliki broj njih školu je napustilo plašeći se za svoju bezbednost. Veliki je nesklad između broja dečaka i devojčica koje pohađaju osnovnu i srednju školu.

Škole u Somaliji nisu bezbedne, jer ih pripadnici Al Šababa često zauzimaju za svoje položaje, bombarduju, kidnapuju i ubijaju decu i nastavnike u njima. Al Šabab koristi škole kao utvrđenja iz kojih pucaju, a decu stavljaju u opasnost da budu ranjena ili ubijena u povratnoj vatri somalijskih snaga bezbednosti i AMISOM snaga sa Al Šababovim vojnicima.

Deca su često i žrtve direktinih napada ili unakrsne vatre u vojnim akcijama protiv Al Šababa. 100 dece je poginulo, a 300 je ranjeno u sukobima tokom 2011. godine.

U Somaliji se nastavlja praksa primene "asi walid", što predstavlja smeštanje dece od strane roditelja u zatvor, u disciplinske svrhe. Deca se smeštaju u zatvor bez ikakve pravne procedure i mnogi od njih su zatvoreni sa odraslima.
Somalija nije potpisnica Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece iz 1980. godine.

U Somalilendu se uhapsi oko 200 dece svakog meseca, i često su zatvarana zajedno sa odraslima. Sudi im se prema krivičnom postupku za odrasle, što je u suprotnosti za zakonom o postupku prema maloletnicima iz 2007. godine.

 

Izbeglice i interno raseljena lica (IDP’s):

Somalija je treća država na svetu po broju izbeglica, iza Avganistana i Iraka. Broj somalijskih izbeglica u 2011.godini je iznosio oko milion ljudi. Najviše somalijskih izbeglica se nalazi u Keniji, Jemenu, Etiopiji, Eritreji, Džibutiju, Tanzaniji, Ugandi i Egiptu.

Glavni razlog za raseljavanje ljudi iz Somalije predstavljaju borbe i sukobi koji traju od 1991.godine, ali i nedostatak hrane, i suša. Somalijci napuštaju svoje domove, pešače hiljade kilometara da bi pronašli hranu i većina njih završi u naseljima za interno raseljena lica unutar Somalije, naročito u Mogadišu, ili u izbegličkim kampovima u Keniji i Etiopiji.

Tokom 2011. godine oko 165 000 Somalijaca je prebeglo u Keniju, dok je oko 101 000 njih prebeglo u Etiopiju.

Skoro 1.36 milion lica je interno raseljeno unutar Somalije, najviše u južno-centralnim regijama. Naviše interno raseljenih lica (IDP) ima u Mogadišu i okolini, a dosta ih ima i u gradovima Bossasso, Garowe i Galkayo u Puntlandu.

Procena je da je između 184 000 i 185 000 ljudi trenutno interno raseljeno u Mogadišu i okolini.

U julu 2011. godine oko 35 000 ljudi je stiglo u Mogadiš, bežeći od suše na jugu zemlje. U oktobru iste godine oko 41 000 ljudi je raseljeno oko Mogadiša i Lover Juba (Lower Juba) usled borbi ili straha od mogućih borbi. U februaru 2012. godine oko 22 000 ljudi je raseljeno iz Afgoje (Afgooye) u Mogadiš, usled iščekivanja borbi u toj oblasti.

Mnogi interno raseljeni žive bez osnovnih uslova za život. Uslovi u kojima žive interno raseljeni u Mogadišu su zabrinjavajući, bez dovoljno prostora, hrane, zdravstvene zaštite, vode i sanitarnih uslova.

Uslovi velike gladi u južnim i centralnim regionima doveli su do povećanja interno raseljenih lica u Puntlandu, Galmudugu i Somalilendu tokom 2011.godine.

U junu 2011. godine Evropski sud za ljudska prava je presudio u slučaju Sufi i Elmi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Sufi and Elmi v. United Kingdom) da bi prisilnim vraćanjem u Somaliju oni bili izloženi zlostavljanju, usled situacije opšeg nasilja u Mogadišu, što je u suprotnosti za članom 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Međutim, neke zemlje, kao što je Saudijska Arabija, deportovale su Somalijce nazad u južne i centralne delove zemlje uprkos rizicima kojima bi oni tamo bili izloženi.

Takođe, Vlada Somalilenda je u septembru 2011.godine najavila da će proterati 100 000 ilegalnih migranata iz Somalije, tvrdeći da su upravo migranti iz južne Somalije odgovorni za tamošnju nesigurnost. U septembru 2011. godine svi "ilegalni migranti" dobili su od somalilendskih vlasti rok od jednog meseca da napuste Somalilend.

Vlasti Puntlanda prisilno su u avgustu 2011.godine vratili neke od interno raseljenih nazad u južnu i centralnu Somaliju, a druge pritvorili.

Žene smeštene u IDP kampovima izložene su seksualnom nasilju. (videti: odeljak Žene - seksualno i porodično nasilje, strana 51)

 

Verske i manjisnke slobode:

Novi Ustavom Somalije proklamuje se jednakost svih ljudi, bez obzira na pol, religiju, status, političko opredeljenje, pleme, invaliditet, zanimanje. Prema odredbama Ustava, Vlada Somalije ne sme da vrši diskriminaciju protiv bilo koga po osnovu godina, rase, plemena, etničke pripadnosti, kulture, dialekta, invaliditeta, religije, političkog mišljenja, zanimanja ili zdravlja.

Skoro svi Somalijci su muslimani, suniti. U Somaliji postoji veoma mala hrišćanska zajednica.

U Somaliji je prisutna diskriminacija zastovana na religijskim uverenjima, verovanjima i praksi. Nemuslimani koji praktikuju svoju veru u Somaliji su izloženi uznemiravanju od strane zajednice.

Prelazak iz islama u drugu veru je u Somaliji društveno neprihvatljivo. Oni koji se ipak odluče za to su izloženi uznemiravanju ili čak mogu biti ubijeni od strane članova svoje zajednice.

U oblastima pod kontrolom Al Šababa (centralni i južni delovi Somalije) tokom 2011.godine je uvedena surova verzija islamskog prava, koja zabranjuje muziku, filmove, određen način oblačenja, i u nekim oblastima zabranjeno je da muškarci i žene hodaju zajedno ulicom ili pričaju u javnosti.

U oblastima pod kontrolom Al Šababa, svako ko je optužen za otpadništvo od vere rizikuje da bude maltretiran ili ubijen.

Hrišćanska nevladina organizacija je zabeležila najmanje 3 slučaja tokom 2011. godine u kojima su muslimani ubijeni zbog odricanja od svoje vere.

Bantu žene, koje većinom naseljavaju južne delove Somalije, se od strane pripadika Al Šababa primoravaju da nose hidžab, ili bivaju napadnute.

Al Šabab takođe negira religijsku slobodu umerenim muslimanima. Ali i uništavaju sufi svetinje, naročito grobove, i ubijaju sufi sveštenike i sledbenike.

Al Šabab učestvuje u progonu somalijskih hrišćana u svojim oblastima. Hrišćani u Somaliji obavljaju molitve tajno, u kućnim crkvama.

Al Šabab pogubljuje ljude za koje sumnjaju da su prešli u hrišćanstvo.

Pripadnici Al Šababa su 02. septembra 2011.godine obezglavili preobrađenog hriščanina u gradu Huddur, u regionu Bakol u centralnoj Somaliji. Takođe, 21. avgusta 2011.godine obezglavljeno telo drugog preobrađenog hriščanina nađeno je bačeno na ulici, posle sumnje da ga je Al Šabab kidnapovao.
Manjinske grupe u Somaliji trpe različite oblike diskriminacije i isključivanja.

Neke od manjinskih etničkih grupa i manjih klanova u Somaliji su: Bantu (koji su najveća manjinska grupa), Benadiri, Rer Hamar, Brawanese, Swahili, Tumal, Yibir, Yaxar, Madhiban, Hawrarsame, Muse Dheryo, Farawaqub i Gabooye.

U većini oblasti pripadnici manjinskih grupa isključeni su iz efektivnog učešća u insitucijama vlasti, predmet su diskriminacije pri zapošljavanju, u sudskim postupcima i pristupu javnim servisima. Mnoge manjinske zajednice u Somaliji žive u dubokom siromaštvu. Žene pripadnice manjinskih grupa naročito su izložene diskriminaciji u pogledu pristupu obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i zaposlenju.

Brak između pripadnika različitih manjinskih grupa u Somaliji je prema običajima zabranjen.

Manjinske grupe u Somaliji su veoma često žrtve ubistava, mučenja, silovanja, kidnapovanja radi otkupa, otimanja zemlje i imovine. Kao razlog ovoj praksi često se ističe to da manje etničke grupe ili plemena u Somaliji nemaju svoje oružane milicije koje bi im pružile zaštitu.

Somalilend i Puntland imaju svoje Ustave, koji pružaju određenu zaštitu verskih prava i sloboda, ali oba Ustava zabranjuju otpadništvo od vere, kao i propagiranje druge religije osim islama. Takođe, u oba entiteta zabranjen je prelazak iz islama u drugu veru. I Somalilend i Puntland propisuju islam kao zvaničnu religiju.

Prema somalilendskom Ustavu, nijedan zakon ne može biti u suprotnosti sa principima islamskog prava.

Prema Uslavu Puntlanda, niko ne može biti primoran na veru suprotne od njegovih verovanja.

Ustavi Somalilenda i Puntlanda zahtevaju da predsednik mora biti musliman. Isto to predviđa i novi Ustav Somalije iz 2012.godine.

 

 Pravosudni sistem

U Somaliji ne postoji pravosudni sistem koji efikasno funkcioniše. Naročito je tako u oblastima pod kontrolom Al Šababa. Kontrolu nad većim delom južne i centralne Somalije tokom 2011. i 2012.godine su držali pripanici Al Šababa. Al Šabab je tokom 2012.godine nastavio da kontroliše region Jube koji se nalazi na jugoistoku Somalije kao i regione Bay i Bakol koji se nalaze u centrenom delu Somalije. Al Šabab je tokom 2012.godine takođe kontrolisao severni deo centralne Somalije na granici sa autonomnim regionom Puntland.

Vlast upravlja mešavinom šerijatskog prava i običajnih oblika pomirenja. Sudstvo se u većini oblasti oslanja na kombinaciju tradicionalnog i običajnog prava, šerijata i Krivičnog zakonika iz perioda 1991. godine i Vlade Said Barre.

U oblastima pod kontolom Al Šababa sprovodi se šerijatsko pravo , na najsuroviji način. U tim oblastima, ljudi se i za sitnije zločine kažnjavaju bičevanjem ili amputacijom udova, često u javnosti. Takođe, ljudi se kamenuju ako su osumnjičeni za preljubu.
U šerijatskim sudovima, optuženi nemaju pravo na odbranu ili zastupanje od strane advokata.

U oblastima koje su pod kontrolom Privremene savezne vlade (TFG) predviđeno je pravo svakog lica na sudski postupak, pretpostavku nevinosti, konsultacije sa advokatom, adekvatno vreme za odbranu, besplatne pravne usluge za one koji ih ne mogu priuštiti. Međutim, većina ovih prava se nije poštovala u praksi u onim oblastima u kojima se primenjuje tradicionalna praksa i šerijatsko pravo.

Novi Ustav Somalije (donet 2012.godine) predviđa da svaka osoba ima pravo na pravično javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom. Takođe, svako ima pravo na svoju odbranu. Država će obezbediti besplatnu odbranu licima koja nemaju sredstava za to.

Takođe, novi Ustav Somalije predviđa da se optuženi smatra nevinim, dok se ne dokaže njegova krivica. Optuženi ima pravo na advokata, a ako nema sredstva, obezbediće mu ga država. Optuženom moraju biti dopuštene posete porodice, lekara i advokata.

Prelazna savezna vlada Somalije (TFG) je 2009. godine osnovala Vojni sud. Iako je javnost u početku pozdravila njegovo osnivanje, u 2011. godini javila se zabrinutost zbog nedostatka zakonitog sudskog postupka i ishitrenih osuda, bez pravičnog suđenja.

U Somaliji postoji i običajni sudski postupak koji se naziva Kser (Xeer), koji se koristi za rešavanje sporova i sukoba u klanu ili porodici. U slučaju sporova odlučuju stariji ljudi unutar plemena.

U Somalilendu, faktički nezavisnoj državi, prema procenama za 2011. godinu, 70% zatvorenika je osuđeno u prvom stepenu, bez mogućnosti da se žale na presudu. Većina zatvorenika boravi u pritvoru bez da je protiv njih podignuta optužnica. Iako u Somalilendu postoje sudovi koji funkcionišu, pravosuđu u Somalilendu nedostaje nezavisnost. Vrhovni sud Somalilenda je uglavnom neefikasan. Somalilend ima oko 100 sudija, od kojih većina nema formalnu pravnu obuku.

U Somalilendu optuženi uglavnom uživaju pretpostavku nevinosti, pravo na javno suđenje, pravo na konsultovanje sa advokatom u svim fazama krivičnog postupka, i pravo na žalbu. Takođe, obezbeđeno je pravo na besplatno pravno zastupanje optuženima koji su suočeni sa ozbiljnim krivičnim prijavama, a nemaju sredstava za privatnog advokata.

Ustav Puntlanda predviđa nezavisno sudstvo, međutim, izveštaji govore o intervenciji vlasti, naročito u slučajevima koji se tiču novinara. Ustav Puntlanda predviđa postojanje Vrhovnog suda, apelacione sudove i sudove prvog stepena. Ovi sudovi imaju neku funkciju, ali nemaju kapaciteta da pruže jednaku zaštitu u skladu sa zakonom.

U Puntlandu starešine klanove uglavnom rešavaju slučajeve koristeći tradicionalne metode, kao što je prethodno pomenuti "xeer". U formalnom pravosudnom sistemu, prema Ustavu Puntlanda, optuženi treba da ima pretpostavku nevinosti, pravo na javno suđenje, konsultaciju sa advokatom, i pravo na žalbu. Međutim, prisutna su mešanja političkih struktura i izvršne vlasti u slučajeve od političkog ili bezbednosnog značaja.

 

 

You are here: Somalija - ljudska prava